četvrtak, 14 Septembar 2017 05:53

Sve se može kad se male ruke slože: medalje za Ulrike i Joachima

Inspirisana pričom o Ulrike i Joachimu Blatteru proteklog vikenda održana je kreativna radionica koja nosi naziv kao i moto projekta Balkanska ruta unazad: mi vraćamo nadu ponovo! Cilj radionice bio je ukazati na odvažnost ljekarke Ulrike i njenog supruga Joachima da pređu 1500 kilometara kroz šest zemalja kako bi došli u glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Kroz to putovanje žele prenijeti poruke ljubavi i mira, ali također nam žele ukazati na činjenicu da mladi ljudi trebaju perspektive u svojim zemljama. Ono što su oni željeli je da kroz sve zemlje koje prođu, manje i veće gradove, upoznaju ljude, razgovaraju sa njima o temama i pitanjima koji su danas neizostavan dio svakidašnjice. Ova priča je i humanitarnog karaktera, jer Ulrike i Joachim Blatter će prikupljati sredstva koja će se investirati u projekt Stariji brat, starija sestra u Sarajevu.

Na radionici, koja je održana u Centru za edukaciju, sport i rekreaciju Safet Zajko, učestvovale su volonterke projekta Stariji brat, starija sestra sa svojim mlađim sestrama i braćom gdje su zajedničkim snagama radili na izradi zahvalnica i medalja od papira u znak zahvalnosti i priznanja za hrabrost i želju Ulrike i Joachima da dođu u BiH i pomognu nam da se prisjetimo da su u životu najbitniji ljudi oko nas, njihova i naša sreća. Ljudska srca se trebaju spojiti kako bismo svi ljepše živjeli i kako bismo nesebično pomagali jedni drugima. Pitali smo asistenticu projekta Stariji brat, starija sestra, Eleonoru Kljajić o utiscima sa održane radionice, na što nam je odgovorila:

Radionica je protekla u veseloj atmosferi gdje su sve članice i članovi s velikom pažnjom radili na izradi medalja, a kasnije i na izradi zahvalnica za Ulrike i Joachima. Tokom izrade medalja, pored toga što su pažljivo pratili korake kako napraviti medalju, svi su međusobno pomagali jedni drugima, dodavali materijal i sugerisali kako nešto na najlakši način mogu napraviti. Pozitivno sam iznenađena i veoma sam ponosna kako smo zajedničkim snagama uspjeli u namjeri da na simboličan način damo konačni doprinos „utrci“ u kojoj učestvuju Ulrike i Joachim. Posebno sam ponosna na djecu koja ni u jednom trenutku nisu gubila motivaciju, i koja su na kreativan način poslala poruku, kako Ulrike i Joachimu, tako i cijelom svijetu:“Sve se može kad se male ruke slože!“

Djeca su ukras planete Zemlje. Njihov osmijeh znači mnogo. Trudimo se da im pružamo ljubav i pažnju, posebno onoj djeci kojima su uskraćene. Postupajmo po uzoru na Ulrike i Joachima: vratimo nadu svijetu da i dalje postoje dobri ljudi koji će učiniti sve, pa čak putovati kilometrima na vjetru i kiši za osmijeh onih čiji je najiskreniji... da, dječiji. 

 

Lejla Buljina