ponedjeljak, 30 Oktobar 2017 10:32

Volontirajmo van zone komfora

 

U septembru 2016. godine, grupa mladih iz Bosne i Hercegovine otišla je u jedan mali grad u Njemačkoj, u Halle. Nakon volontiranja u NARKO-NE-u, to je bio početak njihovog volonterskog angažmana u nekoj drugoj zemlji, u drugoj kulturi i sa ljudima koji su za njih stranci. Godinu dana su volontirali i snalazili se u njima nepoznatim situacijama. O tome šta je ono što su ponijeli kao suvenir sa ovog posebnog putovanja i koji su njihovu planovi sada kada su se vratili iz Njemačke razgovarali smo sa Ornelom Alijagić, Adijem Duraković i Lejlom Mušanović. Nakon 12 mjeseci volontiranja u centru čiji su korisnici i korisnice djeca, Ornela je podijelila sa nama svoje utiske:

Djeca su mi bili najbolji učitelji za njemački jezik i uz njih sam sve lakše savladala. Na volonterskom mjestu je uglavnom uvijek vladala vesela atmosfera sa mnogo dječijih osmijeha. Imala sam doista korektan i lijep odnos sa svim uposlenicima i uposlenicama centra. To isto važi i za organizaciju domaćina u Halleu. Imala sam priliku naučiti dosta o njemačkoj kulturi, tradiciji, životu u toj republici i ono najposebnije i najdivnije, upoznati devet divnih mladih ljudi sa kojima sam godinu dana dijelila smijeh, suze, radost, nostalgiju i tugu. Ovim volonterskim angažmanom sam dobila nešto neprocjenjive vrijednosti - prijatelje. Želim poručiti svim mladim iz BiH da izađu iz svoje zone komfora i da postanu svjesni vlastitih kvaliteta za koje možda do sada nisu znali. To najlakše mogu dobiti iskustvom kao što je ovo koje ja nosim iz Hallea. Ovakvo iskustvo mlade ljude može ojačati, učiniti ih kvalitetnijim i neovisnijim. Mogu naučiti mnogo novih stvari koje kroz naš obrazovni sistem nisu imali priliku naučiti. I ono najbitnije, steći prijatelje iz različitih država, različitih kultura i graditi ta prijateljstva kroz život. 

Uspomene iz Hallea je sa nama podijelio i Adi Duraković:

Teško da mogu u nekoliko rečenica opisati svoje iskustvo, ali ukratko bih rekao da je ovo za mene bila najbolja godina ikada. Sa sobom sam iz Hallea ponio mnogo iskustva jer veliki je izazov biti na mjestu gdje ne znaš jezik niti imaš svojih ljudi oko sebe. Najviše sam ponosan što sam se vratio sa dobrom preporukom i znanjem njemačkog jezika, ponosan sam na timski duh koji smo stvorili mi volonteri i ponosan sam što sam otkrio novog sebe, onog koji se veoma dobro snalazi u nepoznatom području.

Na pitanje šta planira dalje nakon volontiranja, dobivene preporuke i dobrog znanja jezika, Adi nam je odgovorio:

Trenutno aktivno tražim posao. Vratio sam se pun inspiracije i motivacije za dalje, tako da ne želim da me ovdašnja svakodnevnica sputava. Poruka koju želim poslati jeste da svaka mlada osoba treba otići van granica svoje zemlje. Može to biti bar na jedan semestar ili na nekoliko mjeseci ili godinu dana. Teško je prenijeti ovo iskustvo, mnogo je bitno da se ovakve stvari osjete. Stoga, izađite van granica svog komfora i svoje zemlje jer život je prekratak da budemo u ili na istom mjestu.

Lejla Mušanović je već bila na EVS programu u Turskoj. Međutim, ovo je bila sasvim nova prilika za upoznavanje neke druge zemlje i njene kulture, ali i za upoznavanje samog sebe:

Na početku volontiranja razina motivacije mi je bila jako visoka, ali vremenom, kako se počinje dešavati sve više i više novih stvari motivacija pada jer počinješ se nalaziti u situacijama u kojima nisi nikad prije i ja sam prvenstveno kroz sve te situacije prolazila sama. Počele su mi nedostajati i moja svakodnevnica i kuća, da sam se u jednom trenutku zapitala: „Šta je moj volonterski servis?“. Ovo je bio period gdje sam počela propitivati sebe i dolazak u Halle. Ipak, ja nisam odustala samo sam svoju motivaciju usmjerila ka pozitivnim stvarima kao što je npr. učenje više njemačkog jezika. Počela sam putovati više i učestvovati na različitim seminarima, kako u Njemačkoj, tako i ostatku Evrope. Ovo je sve počelo da mi vraća nekako tu pozitivnu motivaciju za nastavak u projektu. Počela sam biti više zainteresovana za omladinski rad. Odlučila sam da definitivno nakon povratka iz Njemačke želim raditi više kao omladinski radnik i sa mladim ljudima iz moje zemlje. Sa nekoliko prijatelja pokrenula sam i ideju da registriramo svoju nevladinu organizaciju gdje bismo radili na projektima u BIH i sarađivali sa ostalim organizacijama u Evropi. Mislim da je ovo jako bitno za nas u BIH u smislu integracija u evropsko društvo. Ovo je bila dobra godina za naučiti mnogo stvari. Sjećam se rečenice volonterke prije mene kada smo je pitali kako je njima poslije završetka servisa, a ona je rekla: „Osjećaš se kao da sve možeš sam!“ i otprilike i jeste tako. Ovo iskustvo te nauči mnogo kako biti nezavisan i proširi vidike.

Svakodnevno čujemo pitanja Kako otići iz BiH?, ali naši Ornela, Adi i Lejla su nam dali odgovor na pitanje Šta činiti po povratku iz Njemačke?. Naučili su nas da moramo prvo izgraditi sebe da bismo počeli graditi temelje dobrog društva - društva Bosne i Hercegovine. 

I ove godine dvije volonterke Udruženja NARKO-NE, Mirha Tumbul i Erma Andrić otišle su u Halle graditi svoju volontersku priču. Nakon što smo razgovarali o dolasku iz Hallea, zanimali su nas i utisci volonterki koje su nedavno otišle. Mirha nam je odgovorila:

Prvi korak za volonterski rad je bila priprema u Makedoniji gdje sam imala priliku upoznati i druge volontere i volonterke sa Balkana koji su se odlučili za volontiranje u Halleu. Ovogodišnja grupa ima nevjerovatnu energiju i motivaciju za rad. Trenutno smo jedni drugima porodica i najveća podrška u stranoj zemlji. Za većinu volontera i volonterki najveći problem predstavljalo je odvajanje od porodice i samostalan život. Kod mene je to bilo obrnuto, za mene je najveći izazov bio, ali i dalje predstavlja, život sa cimerima i cimericama. Ove godine (po prvi put) Friedenskreis ima volontere iz Ruande što daje posebnu čar ovom projektu s obzirom da svi živimo zajedno, a dolazimo iz različitih kultura pa čak i kontinenata. O organizaciji u kojoj obavljam svoj volonterski rad mogu reći samo najbolje. "Kinder und Jugendhaus e.V." je mjesto gdje djeca i omladina mogu dolaziti poslije škole i tu provoditi vrijeme umjesto na ulici (raditi zadaću, učiti, igrati se sa drugom djecom ili pak sa nama volonterima i volonterkama i ostalim radnicima). Jedini problem koji trenutno imam jeste nemogućnost djece da upamte ili izgovore moje ime, pa tako da sam za neke Frau Tumbul ali za većinu sam Mira (Nijemcima je veoma teško da izgovore h u mom imenu). Za ovaj kratki period sam naučila mnoge stvari, a nadam se da ću mnogo više naučiti u godini koja slijedi te da ću to znanje moći iskoristiti kada se vratim u Sarajevo i u svojoj organizaciji. Također sam oduševljena i gradom. Halle je prelijep grad sa mnogim znamenitostima.

Erma nam je nastavila pisati o Halleu, ali i o svojim prvim utiscima:

Halle je veoma lijep grad koji nije tako mali kao što se čini. Sviđa mi se što je mirno mjesto. Podsjeća me na Sarajevo zbog nekih zgrada i ulica što je učinilo da se osjećam kao da sam već ovdje živjela. Sa ostalim volonterima i volonterkama se povremeno družim. Na početku volontiranja mi je bilo malo teško ali sada je već puno bolje. Profesionalno se usavršavam. U slobodno vrijeme istražujem grad, učim svirati gitaru, čitam knjige na njemačkom jeziku.

Timu NARKO-NE i onima koji prate našu stranicu, Mirha i Erma šalju pozdrave. Mi ćemo i dalje pratiti i izvještavati o njihovom volonterskom putovanju, te prenositi poruke o važnosti rada na sebi ali međukulturalnoj razmjeni.

 

Lejla Buljina