ponedjeljak, 12 Juni 2017 06:47

Volontiranje kao jedan od životnih puteva ka sreći i zadovoljstvu

Volonterizam je jedan od temelja civilnog društva jer oživljava najplemenitije ciljeve čovječanstva. Volonteri i volonterke se zauzimaju za mir, slobodu, ljudska prava, sigurnost, pružaju pomoć onima kojima je najviše potrebna i dijele svoju ljubav i pažnju kroz humanitarni rad i učestvovanje u raznim projektima koji su usmjereni na unapređenje zajednice. Rad za dobrobit društvene zajednice je od neizmjerne vrijednosti. Kroz volontiranje mi se trudimo da nam društvo bude bolje, zdravije i sretnije.

Razgovarali smo na ovu temu sa studenticama i volonterkama NARKO-NE-a. Neke od njih su tek počele volontirati, neke volontiraju već godinama, dok Aldijana Garibović zbog fakultetskih i privatnih obaveza nije mogla nastaviti učestvovati u jednom od projekata koji je bio njeno prvo volontersko iskustvo, pa smo je pitali za njene utiske i sjećanja:

„Darujmo im vrijeme umjesto novac“ je bio projekat u kojem sam stekla svoje prvo volontersko iskustvo. Zaista, izvrstan projekat iz kojeg sam mnogo naučila. Fascinantan je spoj teorije i prakse i ono što sam godinama učila imala sam priliku podijeliti zajedno sa dječicom iz Centra u kojem sam volontirala. Znati kako odreagovati na ispravan način u određenoj situaciji je znak da voliš ono što radiš. Često se sjetim aktivnosti iz Centra, rada sa djecom i njihovog prvog savladavanja nečeg novog. To je nezaboravno iskustvo. Osmijeh na njihovom licu u trenucima kad se osjećaju voljenim i prihvaćenim je ono čega se i danas rado sjetim. Kada te prepoznaju na ulici, znaš da nije sve bilo uzalud i da si ostavio iza sebe mali trag. Nisam nastavila volontirati isključivo zbog fakultetskih obaveza i drugih ponuda koje su mi se otvorile, ali to ne znači da ne bih nastavila opet.

Sa druge strane, naša volonterka Merzina Ahmetović već dvije godine volontira u projektu Stariji brat, starija sestra, te smo je pitali koja je njena motivacija za volonterskim radom. Merzina nam je odgovorila:

Volontiranje mi je pomoglo da upoznam nove ljude, steknem nova iskustva i proširim svoja saznanja o temama kojima se bavimo u sklopu našeg projekta. Nastavila sam volontirati jer smatram da mi ovo pomaže na neki način da se upoznam sa novim stvarima i steknem nova znanja u radu sa djecom. Ono što me je posebno motivisalo je moja mlađa sestra koja je željela da nastavimo svoje druženje zbog čega sam bila veoma sretna.

Amina Čajić i Selma Selimović su počele volontirati u projektnom ciklusu 2016/17 godine. S obzirom na to da im je ovo prvo volontersko iskustvo, Amina Čajić je podijelila sa nama svoja osjećanja potaknuta volontiranjem i radu sa djecom:

Ove godine sam imala mnogo slobodnog vremena, a kao buduća psihologinja, tražila sam nešto što mi može biti praksa ali i u čemu ću uživati. To sam pronašla u projektu „Darujmo im vrijeme umjesto novac“. Sva moja očekivanja su čak i prevaziđena, jer sam pored stručnog usavršavanja i rada sa djecom koje me ispunjava i čini sretnom, upoznala nove ljude, stekla socijalne vještine koje će mi trebati i dalje u životu. Ono što mi je volontiranje posebno pomoglo je to da sam pobijedila svoj strah od izlaganja pred većom grupom ljudi. Ljudi iz ovog projekta su mi pomogli u tome, sve je opušteno i bez stresa. U radu sa djecom mislim da ja više učim od njih nego oni od mene, jer ja im darujem svoje vrijeme, a oni meni mnogo, mnogo više. Djeca su vojska najjača, mogu sve, iskrena su i otvorena, samo ih treba saslušati! Želim i u narednim godinama biti dio projekata koje realizuje NARKO-NE, jer mislim da od njih mnogo toga mogu naučiti, a što je najbitnije sve raditi sa osmijehom na licu i bez stresa.

Na pitanje zašto je počela volontirati, Selma Selimović nam je odgovorila:

Baš u to vrijeme sam razmišljala kako samo učim i sve teorije sam već prešla. Super, znam Freuda, znam Maslowa, Eriksona i ostale. Kako sad to primijeniti negdje? Gdje je praksa? Hoću li to svoje znanje znati primijeniti tek kada završim sa master studijama? U tom mom razmišljanju prekinula me prijateljica, koja mi je na Facebook-u poslala link volonterske organizacije NARKO-NE gdje su objavili konkurs za buduće volontere/volonterke. Odlično! Evo prilike. Bez imalo razmišljanja poslala sam svoje podatke i prijavila se na konkurs. Motivacija mi je bila i mlađa sestra, koja sa svojih 17 godina volontira u četiri-pet organizacija, koja je stekla toliko znanja, vještina i iskustva, koja je prezadovoljna i duhovno ispunjena. Na intervjuu koji smo obavili odmah sam znala da će ovo biti zanimljivo iskustvo. Pokušavam na sve načine doprijeti do djece sa kojom radim, zabaviti ih i ponešto ih i naučiti. To mene čini sretnom i zadovoljnom. A zadovoljstvo je obostrano. Djeca kao djeca, nesebična i totalno iskrena. Volim kad mi jedna djevojčica sa kojom radim kaže da sam strpljiva i draga, ali isto tako volim kada mi jedan dječak kaže da sam „kokoška“ jer ga zamolim da pospremi prostoriju nakon igranja. Također, veoma se radujem i svakom sastanku kojeg imamo sa stručnim kadrom koji radi sa nama u cilju da razvijemo razne vještine. Na mnoge stvari gledam iz više perspektiva. Ipak je to jedan korak više u mojoj praksi i općenito mom životu. S obzirom da su mi očekivanja bila velika, a razočarenja do sada nije bilo, mislim da ću do kraja projekta uspjeti ostvariti svoje profesionalne ciljeve, te da ću izgraditi prijateljski odnos sa djecom iz Centra. Ako ne to, da me se barem sjećaju i uvijek pozdrave kada me sretnu na ulici. Bez obzira na to što se projektni ciklus završava u ljeto, voljela bih ostati dio tima, te nastaviti volontirati na nekom narednom projektu. 

Nakon ovog razgovora sa našim volonterkama, šaljemo jednu poruku: VOLONTIRAJMO ZA ZDRAVIJU BUDUĆNOST! Razlozi i motivi zbog kojih neka osoba volontira su različiti, ali u jednoj stvari su svi volonteri/volonterke isti, a to je da niti jedan rad nije beznačajan. Vrijeme koje provedu volontirajući, za društvo je veliki korak prema boljoj budućnosti.

 

Lejla Buljina

 

Edukativni rad sa djecom u riziku „ Darujmo im vrijeme umjesto novac“ je projekat kojeg NARKO-NE realizira od 2010. godine u saradnji sa Službom za zaštitu djece u stanju potrebe, koja djeluje pri KJU Disciplinski centar za maloljetnike, Sarajevo.