Unapredjenje zdravlja

Unaprjeđenje zdravlja orijentirano na ličnost i prevencija ovisnosti usmjerena  na pojedinca doprinosi stjecanju individualnog znanja, iskustva, vještine i resursa koji sprječavaju nastanak ovisničkog ponašanja, kroz jačanje ličnost i njene autonomije. Ove postavke se ostvaruju u ličnom odnosu, u većim grupama ili preko masmedija.

Na strukture orijentirano unaprjeđenje zdravlja i prevencija ovisnosti smanjuju uslove za nastanak ovisničkog ponašanja u okolini, a odnose se na zakone, životne, radne i ekološke uslove. Utječu na socijalne i društvene strukture s ciljem povećanja pozitivnih faktora i smanjenja negativnih.

Sam pojam unaprjeđenje zdravlja je nastao kao oznaka za zdravstveno-politički akcioni program radi postizanja zdravstvenih ciljeva „Zdravlje za sve 2000“. Ciljevi i principi unaprjeđenja zdravlja su se razvili početkom 1980-ih godina, u Evropskom regionalnom birou Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), a sjedinjeni su 1986. godine u Ottawskoj povelji o unaprjeđenju zdravlja. Povelja se smatra  novim poglavljem za New Public Health (novo javno zdravstvo). 

U Ottawskoj povelji se definira to da je zdravstveno unaprjeđenje ne samo proces koji nastaje kod određenog broja ljudi nego treba svim ljudima omogućiti veći nivo samoodlučivanja po pitanju zdravlja, te na taj način utjecati na ojačanje njihovog zdravlja. Ova definicija je u Jakarti zapisana u izjavi o unaprjeđenju zdravlja za 21. stoljeće (1997). Unaprjeđenje zdravlja se od tada smatra procesom koji ljudima treba omogućiti da dostignu više kontrole nad svojim zdravljem i da isto poboljšaju utjecajem na determinante zdravlja. 

U skladu s filozofijom WHO-a (po Alma-Ata deklaraciji, 1978. g.), pristup unaprjeđenju zdravlja ostvaruje se snažnim fokusom na anuliranje zdravstvenih i socijalnih nejednakosti, te kreiranje jednakih šansi.

Unaprjeđenje zdravlja je prema razumijevanju WHO-a koncept koji se koristi prilikom analiziranja i jačanja zdravstvenih resursa, samog potencijala ljudi, te cjelokupnog društvenog nivoa. Koncept unaprjeđenja zdravlja je upravo zbog toga tako povezan i sa salutogenom perspektivom, pa se postavlja pitanje kako i gdje se proizvodi zdravlje? Ova perspektiva vodi i do same identifikacije resursa, potencijala i omogućava njihovo ciljano i aktivno jačanje. U prošlosti, unaprjeđenje zdravlja je predstavljalo skretanje od same perspektive zdravstvenog odgoja i prevencije koja je bila orijentirana na patogenezu, rizike i faktore koji dovode do rizika. U sadašnjosti je unaprjeđenje zdravlja orijentirano na salutogene resurse i potencijale, te ih stavlja na isti nivo kao i patogeno-rizično orijentiranu prevenciju. Waller smatra da su unaprjeđenje zdravlja i prevencija dvije temeljne metode za poboljšanje i održanje zdravlja